Dugačka vinarska tradicija obitelji Franković, generacijama je ostala konstanta, čvršća od vezanosti za mjesto, pa ni ljubavlju potaknuto putovanje Josipa Frankovića iz središnje Istre u Buje nije ugrozilo od oca usađenu ljubav prema lozi i strast prema proizvodnji vina. Štoviše, novo mjesto života i odabir zemljišta na pažljivo izabranom, neobično blagorodnom položaju Santa Lucie sa dobitnom kombinacijom vapnenca i gline, bila je temelj nove vinske priče sa starim korjenima i stabljikom, kroz koju teče iskustvo neformalne mudrosti, formalne agronomske naobrazbe i praksa vođenja velikih vinskih postrojenja.
A da grožđe ne pada daleko od trsja, pokazuje i mlađi nastavak obitelji, koji podupire tu šireću vinsku priču, internim angažmanom i odabirom vinarskog obrazovanja.
Još je jedna ljubav Josipa Frankovića utjecala na oblikovanje carstva kakvo je danas. To je od oca naslijeđena i kasnije dodatno razvijena strast prema konjima i jahanju, strast koja je u konačnici, uz loze, otisnuta i u logu vina Franković i uobličena u nazivlje nekih vina. Možda i nije slučajna simbolika konja, koja predstavlja unutarnju snagu, vitalnost i nadilaženje životnih prepreka, simbolika koja, u Josipovu obilasku vinograda, među devet budućih etiketa, prestaje biti simbolika i postaje dopuna životne suradnje čovjeka i prirode.